Neočekivana ljubav

Bacila sam pogled u ogledalo i zadovoljno klimnula glavom. U uskoj pripijenoj haljini, moje su obline došle do punog izražaja. Bila sam tako ponosna na njih. Duga plava kosa u bogatim je valovima padala niz moja leđa i uokvirivala srcoliko lice pravilnih crta. Oči su mi bile plave poput potočnica i obrubljene dugim trepavicama. Nad punim senzualnim usnama nalazio se malen, prav nos, a jagodice su bile naglašene, davajući mom licu pomalo neuobičajen izraz. Sve u svemu, bila sam zadovoljna. Imala sam sve, osim onog za čim sam u posljednje vrijeme neprestano čeznula, iako su me muškarci opsjedali, to mi ništa nije značilo. Postojao je samo jedan koji je bio neosvojiv, a na moju nesreću, moje je srce baš njega odabralo.

– Valerija, dođi dolje, brat te čeka! – čula sam kako me majka doziva i to me je trgnulo iz razmišljanja.

Uzela sam torbicu i sišla u prizemlje. Pogledala sam u brata, a zatim u roditelje i s odobravanjem sam klimnula glavom. Bila sam doista ponosna na njih. lako su se moji roditelji nalazili u kasnim četrdesetim, nisu tako izgledali. Tek kad bi im se sasvim približila, fina mreža bora koja se poput paukove mreže širila u uglu oka, rječito je pokazivala da njihova mladost nije onoliko svježa koliko bi se u prvi trenutak reklo. Uhvatila sam brata pod ruku i krenuli smo prema izlazu, iako sam imala dvadeset i pet godina, nisam se imala namjeru za nikoga vezati. Prolazne mi veze nisu bile interesantne od trenutka kada sam upoznala Dominika. On me se toliko dojmio, kao nijedan muškarac do tada. Nije samo njegova ljepota bila u pitanju, nego nešto neobjašnjivo, nešto što me je poput magneta vuklo k njemu. Godinama sam čekala na ljubav, a kad mi se ona dogodila, bila je neuzvraćena.

To me je uzdrmalo iz korijena. U onih nekoliko kratkotrajnih susreta, upotrijebila sam sve ženske trikove da ga osvojim, a on je ostao hladan kao Sjeverni pol. Znala sam da će na večerašnjem prijemu biti i on, i zato sam se spremila s posebnom pažnjom.

– Sestro – brat me značajno pogledao. – Takva ljepotica, a sama. Gdje su tvoji brojni obožavatelji? – u šali me upitao.

– Na čekanju – rekla sam uz širok osmijeh.

– Čini mi se da nisu samo oni na čekanju, nego si i ti. Postoji razlog zbog kojeg doma ideš sama. Nešto smjeraš, a čini mi se da mogu naslutiti što je u pitanju – rekao je dok je otvarao vrata automobila i džentlmenski mi se naklonio.

– Što je u pitanju? – radoznalo sam ga upitala.

– Stara bolest – rekao je i zavjerenički mi namignuo.

– Sudiš se po sebi. Nisam zaljubljena, ako te to toliko zanima.- rekla sam i udobnije se namjestila na sjedalu.

– Zašto mi lažeš? Ja te poznajem bolje od ikoga.

– To znam. Ako te toliko zanima, na dobrom sam putu da se zaljubim, ali moja ljubav nema budućnosti – rekla sam s mješavinom bijesa i tuge koje nikako nisam mogla sakriti.

Okrenula sam glavu i pogledala kroz prozor. Bezbroj svijeća što su se isticale kroz tamu, neodoljivo su me podsjećale na zvijezde. I meni se Dominikova ljubav činila daljom i od njih. Pred očima mi je iskrsnuo njegov lik. Bio je izrazito visok i atletski građen. Kosa mu je bila crna, isto kao i oči. Usko lice pravilnih crta, uvijek je bilo glatko izbrijano i odisalo je svježinom. Zadrhtala sam, ali ne od zime, nego od prijatnih osjećaja. Ako nisam mogla imati Dominika, imala sam svoje snove, a u posljednje sam vrijeme sve više iskušavala njihovu moć.

– Stigli smo – trgnuo me iz maštanja bratov glas.

Izišla sam iz automobila i graciozno se izvila. Duboko sam uzdahnula, a zatim zatvorila vrata. Kao nikada do sada, osjetila sam da mi se prsti znoje od nervoze. Pričekala sam ostatak obitelji i svi smo zajedno krenuli prema kući. lako mi je korak bio siguran, to je bio samo privid. Za ono što se događalo u meni, znala sam samo ja. Ponosno sam zabacila glavu i već za nekoliko trenutaka pozdravljali smo se s domaćinima. Čim sam ušla, pogledom sam okružila po prisutnima, ali nigdje nisam vidjela Dominika. Nisam mogla prikriti razočarenje. Činilo mi se da se ono ugnijezdilo u svaku stanicu mog tijela. Toliko sam očekivala od ove večeri, nadala se, ali sada…? Bezvoljno sam sjela i sa zavišću pogledala nekoliko zaljubljenih parova. Njihova me je sreća još više podsjetila na moju tugu. Postoji li veće boli od neuzvraćene ljubavi? Sumnjala sam u to. Ta je bol neopisivo jaka, naprosto razdire. Iz torbice sam izvadila paketić cigareta i odvojila jednu. Nadala sam se da će ona barem donekle djelovati umirujuće, iako će to biti neznatno. Morala sam s nečim zaposliti ruke, nisam znala kamo bih s njima.

Od ove sam večeri očekivala mnogo, a nisam dobila ništa. Slobodnom sam rukom po stolu crtala neodređene šare. Nisam čak ni bila svjesna svojih pokreta. Fizički sam bila tu, ali ne i mislima. One su plovile nepreglednim prostranstvima mašte u kojoj je Dominik bio u središtu zbivanja. Osjećala sam se tako osamljeno. Nečiji me dodir vratio u stvarnost.

– Jesi li za ples? – čula sam meni tako drag glas.

S nevjericom sam pogledala u Dominikovo nasmiješeno lice. Nisam znala da li je ovo stvarnost ili sam još uvijek u svijetu mašte. Nervozno sam se promeškoljila, ali on je još uvijek bio tu. Zbunjeno sam se nasmiješila i klimnula glavom. Ovaj me je njegov postupak potpuno iznenadio. Bio je tako nepredvidiv. Pružila sam mu ruku i ustala. Činilo mi se da je bio dovoljan samo taj bezazlen dodir, pa da kroz moje žile poteče užarena lava. To je bilo tako neuobičajeno za mene. Uvijek sam imala potpunu kontrolu nad svojim tijelom, a sada je ono upravljalo mnome.

Čim smo došli od podija, njegove su me ruke obujmile. Bilo je tako lijepo biti u njegovu zagrljaju. Činilo mi se da sam rođena da budem u njemu pa sam samo nastavila maštati.

– Čudi me da si sama – prošaputao mi je u uho.

– Zašto? – upitala sam, glumeći naivnost.

– Gdje su tvoji brojni udvarači?

– Oni me ne zanimaju – suho sam rekla.

– Iznenađuješ me. Mislio sam da si ti…

– Krivo si mislio – upala sam mu u riječ.

– Otkud znaš što sam mislio reći? – obrve su mu se izvile u čudan luk, kao da ništa pod ovim nebom ne razumije.

– Ženska intuicija – rekla sam mirno.

– Ne želim da se naš razgovor odvije u tom smjeru. Tebi ne moram polagati nikakve račune – pokušala sam hladnoćom prikriti ono što sam osjećala: iznimnu, gotovo animalnu privlačnost.

– Trenutno ne, ali nikad se ne zna – dvosmisleno je rekao.

– Ne volim zagonetke.

– Ni ja, a ti si ipak za mene prava zagonetka. Kad sam te vidio kako odsutno sjediš, neodoljivo si me podsjetila na zalutalu djevojčicu. Znaš li što sam se u prvi trenutak upitao?

– Što? – bila sam vrlo znatiželjna.

Gdje je ona vamp žena oko koje se otimalo toliko muškaraca. Čini mi se da posjeduješ toliko maski, i ja od njih ne mogu vidjeti tvoje pravo lice. Tako si tajanstvena. Jedna si od rijetkih žena za koju ne vrijede nikakva pravila – unosio mi se u lice.

– A koliko ti imaš maski? – bila sam znatiželjna.

– Nijednu – tiho je rekao.

Njegovi su se vitki prsti poigravali na mojim leđima, budeći u meni prijatnu jezu. Imala sam osjećaj da se on poigrava sa mnom. Prije samo nekoliko dana izbjegavao je moje društvo, a sada mi je sam prišao. A što je još najgore, nisam znala kako da se ponašam prema njemu. Misli su mi bile u pravom kaosu.

– Dođi – iznenada me je uhvatio za ruku i poveo prema izlazu. Poslušno sam išla za njim. Kad smo izišli, krenuo je prema najudaljenijem kutu terase i naslonio se na ogradu. Duboko je uzdahnuo i pogledao me u oči. lako je svjetlo što je dopiralo do nas bilo slabo, jasno sam vidjela želju u njegovim očima. Suze su mi nahrupile u oči. To je bio nizak udarac za mene. On mi je prišao s određenom namjerom. I sam mi je priznao da se često nalazim u društvu muškaraca, a to što sam bila sama, on je htio iskoristiti da dobije ono što je mislio da će biti vrlo lako. Kako se samo prevario? Ponosno sam zabacila glavu i ustuknula.

– Što želiš od mene? – suho sam upitala.

– Ono što i ostali muškarci žele od žena koje im se sviđaju – rekao je i krenuo prema meni. Snažno me obuhvatio i divljački počeo ljubiti. Pokušala sam se oteti, ali bezuspješno. Odlučila sam promijeniti taktiku i neko sam mu vrijeme odgovarala na poljupce, a zatim sam ga naglo odgurnula. Snažno sam ga ošamarila i na peti se okrenula u namjeri da se vratim natrag na prijem.

– Kako se usuđuješ? – snažno me uhvatio za ruku i nemilosrdno povukao prema sebi.

– A ti? Kako se ti usuđuješ? Tko ti je dozvolio da me ljubiš? I to još tako divljački! – ljutito sam upitala.

– Ti si mi dozvolila – rekao je pjeneći se od bijesa.

– Ja!? – bila sam istinski zaprepaštena. – Jesi li ti pri sebi?

– A kako sam mogao protumačiti tvoje nabacivanje u posljednjih nekoliko susreta? – kiselo je upitao.

– Znaš što? – unijela sam mu se u lice. – Do prije samo nekoliko trenutaka naivno sam mislila da si ti nešto posebno u muškome rodu, no sada uviđam da sam grdno pogriješila. Tako si jadan. Primjenjuješ silu ondje gdje bi trebala biti samo nježnost.

– Tebi nježnosti sigurno ne nedostaje – rekao je neočekivano mirnim glasom iza kojeg se krila opasnost.

– Mrzim te, Dominik, a prije samo pola sata mislila sam da sam ludo zaljubljena tebe! – nisam se mogla smiriti.

– Molim!? – začuđeno je zastao – Što si rekla?

– Ništa što bi za tebe bilo važno. To je prošlost.

– Valerija – prišao mi je laganim korakom, dok se u njegovim očima još uvijek odražavala nevjerica. – Oprosti mi, molim te.

Čini mi se da sam o tebi imao sasvim pogrešno mišljenje. Mislio sam da je tebi stalo samo do provoda. Tako si prekrasna. Nisam htio prihvatiti tvoj izazov iz samo jednog razloga: bojao sam se da ćeš me povrijediti. Mislio sam da ćeš me odbaciti onog trenutka kada me se zasitiš, a to ne bih mogao podnijeti. Prema tebi osjećam nešto posebno, nešto što još prema nijednoj ženi nisam osjetio – dok je govorio, pozorno je pratio svaku promjenu na mom licu. Sumnjičavo sam ga odmjerila.

– Ne mogu ti vjerovati – rekla sam muklo.

– Moraš. Vjeruj da te volim, a za ostalo me i nije briga.

Nisam se dala puno nagovarati. Povjerovala sam mu bezumno i ludo već nakon dvije minute. Njegov mi je pogled govorio više od stotinu riječi. Oduševljeno sam mu se bacila u zagrljaj. Naše su se usne spojile u poljubac koji smo zauvijek zapamtili, jer nam je obećao početak jedne velike ljubavi i dugotrajne stabilne veze. Bila je to samo jedna noć u našim životima koji su kasnije krenuli usporednim stazama, jedna ali noć za pamćenje.