Vidoviti Radomir

Spajam rastavljene preko fotografija, isceljujem od negativne enrgije, pomažem kod psihičkih problema, neplodnosti, posla i zdravlja. Ma gde god se nalazili osetićete moju energiju.
Pozivi iz Srbije: 🇷🇸
065 3651 913 ili 064 3161 083
Pozivi iz inostranstva:
+381 65 3651 913 ili +381 64 3161 083 Viber / WhatsUp
Jednim pozivom promeni svoju sudbinu i privuci sreću u svoj život!
www.vidovnjak-kartenleger.com

Spavam s muškarcima i ženama

Uvijek sam bila vrlo živa i vesela djevojka. Za mnom su ludjeli svi dečki iz škole. Bila sam, ono što se kaže, najpopularnija djevojka u školi. Sjećam se kako bi se dečki znali i potući zbog mene. Na neki način, sve mi je to bilo smiješno, ali naravno da sam i uživala u tome. Međutim nikada nisam htjela biti s nekim iz škole. Upravo me je ta činjenica činila još poželjnijom.

Situacija je bila slična i kad sam došla na studij. No, tamo je bilo ljudi iz cijele Hrvatske što ih je činilo mnogo zanimljivijima, ali i ja sam se osjećala starije, odgovornije. Na fakultetu sam upoznala Margo. Ona je bila iz Rijeke i bila je vrlo pristupačna. Odmah smo se sprijateljile i postale vrlo bliske. Često smo zajedno tulumarile i izlazile na koncerte. Imale smo sličan ukus kad je o muškarcima bila riječ i uvijek bi nam se svidjeli isti momci. Mi smo uglavnom bile sretne ako bi jedna od nas uspjela u tom lovu. Stalno su nas pozivali na zabave i tulume, kao da se nijedan nije mogao održati bez nas. Nama je to uvijek laskalo, a kada bi došle na takvu zabavu, uvijek smo se trudile biti zabavne.

– Večeras je neki ludi tulum kod Borne. Moramo ići, bit će sigurno ludo! – rekla je veselo.

– Naravno da idemo, ne možemo to propustiti! – odvratila sam. – A bit će i zgodnih komada – dodala sam smiješeći se.

Borna je bio isto s našeg faksa. Bio je vrlo privlačan, ali nikada nije dopustio da mu se neka od nas približi na neki intiman način. Bio nam je prijatelj i to je bilo sve. Kod njega su uvijek bili dobri provodi jer su njegovi roditelji živjeli u inozemstvu tako da je stalno bio sam kod kuće.

Nas dvije smo se super uredile. Ja sam obukla crnu usku haljinu i imala sam prekrasne cipele. Margo je imala jednu divnu majicu koja joj je lijepo isticala struk i jednako tako lijepe hlače. Podigla je kosu te istakla svoje prelijepo lice. Da sam muškarac sigurno bih joj udvarala, mislila sam u sebi.

– Oh, cure, stigle ste – rekao je na ulazu Borna. – Predivno izgledate večeras.

– Hvala, ali ne moraš nam sad laskati – rekla je Margo.

– Što ćete popiti? Ima svega, šank vam je tamo pa se slobodno poslužite čim god hoćete.

– Mogle bi jedan koktel, ha? – upitala sam Margo.

– Zašto ne? – odvratila je.

MARGO JE UVIJEK MOJA PRATNJA

I tako smo mi popile i više nego jedan koktel. Moram priznati da smo se kroz večer i prilično napile, ali trudile smo se da ne napravimo neku scenu. Bilo je mnogo ljudi. Neki od njih bili su s našeg faksa, ali većina su bili neki Bornini prijatelji. Ekipa je bila ugodna i odlično smo se zabavljali.

Malo po malo ljudi su počeli odlaziti jer je već bilo usred noći, ali ipak je ostalo još nekoliko ljudi. Mi smo još ostale jer nam se nije dalo ići. Cijelu smo večer komentirale Bornin izgled i nadale se kako će barem jedna od nas završiti s njim. Odjednom se Mario, Bornin prijatelj, uhvatio u priču sa mnom. Nikako me nije puštao.

– Kako to da me Borna nikada prije nije upoznao s tobom? – stalno je ponavljao. – To mu nikako ne mogu oprostiti!

– Nemoj sad pretjerivati, molim te!- rekla sam. – Evo, vidiš da smo se ipak upoznali – nasmiješila sam mu se.

– A kako to da nisi došla s pratnjom? – upitao je.

– Pa jesam, s Margo. Ona ti je uvijek moja pratnja – nasmiješila sam se.

– Ma dobro, ali: znaš što sam točno mislio. Htio sam pristojno pitati imaš li dečka?

– Pristojno ću ti pokušati reći da nemam.

– Uh, odmah mi je lakše – veselo je rekao.

Dečko je bio simpatičan, ali nije mi se tada dalo slušati te isprazne priče i trpjeti upucavanja. Međutim, Margo je nekamo nestala. Kako smo stalno bile zajedno, osjećala sam se malo nesigurno bez nje pa sam je morala pronaći. Nije bila u toaletu, nije bila na terasi pa sam odlučila pogledati da nije negdje na gornjem katu. Popela sam se gore i shvatila kako ima barem sedam ili osam vrata. Počela sam ih otvarati redom. U jednoj sobi spavali su Marina i Vedran, u drugoj neki dečko, a u trećoj – Margo i Borna koji su se strastveno ljubili. Nisam mogla vjerovati! Margo i Borna! Koliko god mi je bilo drago, priznajem da sam bila i ljubomorna. U trenutku kad sam otvorila ta vrata, njih dvoje su se samo nasmijali i uglas rekli:

– Dođi!

– Ma samo sam… – počela sam zamuckivati jer ni sama nisam znala što bih rekla.

– Samo dođi i zaključaj vrata! – reče Borna.

Što si se tako ukočila?

Napravila sam tako i stala pred njih ne znajući što bih sa sobom. Borna mi se približio i počeo mi skidati haljinu. A za pravo čudo ja se nisam ni pomaknula. Uvijek sam mislila kako bih bila sigurno luda od uzbuđenja da se takvo nešto ikada i dogodi. Gledao me u oči dok me skidao, a Margo mi je prišla i počela mi ljubiti leđa. Pošto sam bila pijana nisam ništa rekla niti sam na ikakav način reagirala.

– Što si se tako ukočila? – upita Borna. – Nećemo ti ništa grozno učiniti!

– Ma, nisam – počela sam se izvlačiti.

– Tako si predivna – reče Margo i nastavi me ljubiti.

U jednom trenutku smo svi troje pali na krevet i zapravo su se sve stvari tek tad počele odvijati. Ljubili smo se, grlili i uživali. Toliko sam se prepustila svemu tome da nisam uopće više razmišljala što činim. Tu smo večer prešli sve granice. Borna me jako stiskao i govorio koliko me želi, ja sam to govorila Margo, ona njemu… Vodili smo ljubav toliko strastveno da moram reći kako mi je to iskustvo uvijek ostalo u predivnom sjećanju.

Međutim, nisam se tako osjećala kad sam se probudila. Probudila me glavobolja.

– Uh, ipak sam malo previše popila – rekla sam sama sebi prije nego sam otvorila oči.

A kada sam ih otvorila, vidjela sam Margo i Bornu u krevetu pored sebe. Načas sam ostala zbunjena, a onda sam se sjetila svega što se noć prije dogodilo. Brzo sam iskočila iz kreveta i još brže obukla haljinu. Hitno mi je trebala kava da dođem barem malo k sebi. Sišla sam dolje. Već su neki ljudi bili budni i pili su kavu.

– Ima li još malo kave za mene? – upitala sam.

– Za tebe uvijek, ljepotice! – rekao je Mario i pružio mi šalicu.

– Užasno se osjećam. Boli me glava i ne mogu baš ravno gledati – rekla sam jer sam mu odmah htjela dati do znanja da ne želim da me sada opet gnjavi.

– Ni ja se ne osjećam ništa bolje -odvratio je. – A, što je bilo, nekako mi čudno izgledaš?

– Ništa nije bilo, što bi bilo?!

– Ne znam ja…

DOĐI, MALO ĆU TE IZMASIRATI

Činilo mi se kao da mi je na čelu pisalo što sam radila sinoć i kao da svi sada znaju što se zbivalo iza onih vrata. Čim sam počela razmišljati o tome, smučilo mi se. Nakon nekih pola sata Margo i Borna sišli su dolje. Oboje su me gledali s velikim smiješkom na licima i široko otvorenim očima.

– Jesi dobro, ljepotice? – upitala me Margo dok si je točila kavu.

– Jesam, samo boli glava – rekla sam tiho ne mogavši je pogledati u oči.

– Dođi, malo ću te izmasirati – predloži.

Primila me za ramena i počela masirati. Jako mi je godilo iako mi se njen dodir sada nekako gadio. Nikako si nisam mogla oprostiti što sam spavala s dvoje ljudi u isto vrijeme, a pogotovo što sam spavala sa ženom, s Margo. Cijelo vrijeme sam se pitala što sad Borna misli u sebi. On se ponašao vrlo normalno i iz njegova pogleda se nije ništa dalo naslutiti. Nakon sat vremena ja sam pokupila svoje stvari i rekla kako moram ići kući jer moram nešto obaviti. To nije bila istina, ali morala sam što prije nestati iz te atmosfere. Nakon tog događaja Margo i ja smo ostale i dalje najbolje prijateljice. Nismo nikada više spomenule to što se dogodilo. Margo je ostala još neko vrijeme u vezi s Bornom, ali ne zadugo. Naše prijateljstvo nastavilo se istim tijekom baš kao i prije one večeri. Nakon nekoliko godina dobila je ponudu za posao u Francuskoj. Kako su takve prilike vrlo rijetke, nije ju mogla odbiti.

– Kako ću ja bez tebe? Ti si moja najbolja prijateljica! – govorila mi je na odlasku. – Ja tamo nikog ne poznajem, bit ću posve sama.

– Snaći ćeš se, sigurna sam. Znaš da si vrlo otvorena i da tebi nije problem komunicirati s ljudima – tješila sam je.

Meni je isto bilo grozno to što se nećemo viđati i znala sam da će mi grozno nedostajati. Ali život te odvodi i na to ne možeš utjecati. Bila sam sretna što je dobila takvu priliku i već smo se počele dogovarati kad ću je doći posjetiti.

ČUDNO ISKUSTVO S ALENOM

Nakon njena odlaska osjećala sam se užasno isprazno. Kao da mi je netko oduzeo dio tijela. Sve do tada nisam ni sama bila svjesna koliko mi zapravo Margo znači. Ubrzo sam i ja našla posao. Zaposlila sam se u jednoj marketinškoj agenciji. Ne mogu se žaliti, posao je bio jako uzbudljiv, a kolege s kojima sam radila, vrlo zanimljivi i dragi. Upravo mi je taj posao unio mnogo sreće u život. Tamo sam upoznala Alena koji mi je s vremenom zamijenio Margo. Postao je moj najbolji prijatelj. Stalno smo se družili i imali mnogo toga zajedničkog.

Jednu večer došao je kod mene na večeru. Ja sam se maksimalno potrudila pa sam napravila sjajnu večeru. Alen je donio vino i jagode tako da smo imali i desert.

– Odlično, odlično, mogla bi se udati – šalio se.

– Hajde, nemoj sad, molim te – bilo mi je malo neugodno.

– Što si se sad sva zacrvenila? Samo sam rekao da je večera odlična – reče i nasmiješi se.

– Hvala. Hoćeš sad jagode ili da ih stavim u hladnjak pa ih možemo poslije jesti?

– Može sad – reče i pogleda me prodornim pogledom.

Bilo mi je to malo čudno jer me nikada nije tako gledao. Mi se jesmo stalno družili, ali nikad između nas nije bilo nikakve kemije. Donijela sam jagode i upravo u trenutku kad sam ih htjela staviti na stol, Alen me uhvatio za ruku i privukao k sebi. Pogledao me ravno u oči i poljubio. Ja se nisam opirala i uzvratila sam mu poljubac. Samo je povukao stolnjak i posjeo me na stol. Sve što je bilo na stolu, palo je na pod i razbilo se, ali nas dvoje to nismo ni primijetili. Strastveno smo se ljubili. Žestoko sam mu skinula košulju i uhvatila ga za njegova snažna ramena. On me za to vrijeme ljubio po grudima i držao me čvrsto za bokove. Prebacio mi je noge na svoja ramena i počeli smo voditi ljubav. To je bilo nezaboravno iskustvo. Međutim, to se s Alenom dogodilo samo jednom. Tek nekoliko dana kasnije rekao mi je kako se to više ne smije ponoviti.

– Znaš, Leonarda, bilo mi je stvarno jako lijepo s tobom voditi ljubav, ali…- nije dovršio rečenicu.

Znala sam što mi želi reći, a isto tako sam znala da me ne želi povrijediti.

– Ti znaš da mi nikada nećemo moći biti skupa. Za mene je ovo bilo vrlo čudno iskustvo. Ti znaš da ja ne spavam sa…

– …ženama. Znam – prekinula sam ga.

Da, Alen to nije radio sa ženama. Zato smo mi i bili tako bliski. Uvijek je znao sve o meni. Uvijek sam mu se mogla povjeriti o svemu. – Možda bi bilo i najbolje da tako i ostane. Zašto kvariti ono što imamo? – rekao je.

– Imaš pravo – odgovorila sam. – lako mi je u neku ruku drago što sam baš ja prekinula taj tvoj muški lanac – nasmiješila sam se.

– I meni – rekao je. – Hajdemo se potruditi da ono što se dogodilo ne promijeni zauvijek naše prijateljstvo

– molio me.

– Imaš moju riječ. Ja ću se stvarno truditi i mislim da će sve biti u redu. Ne brini – tješila sam ga.

Nakon one noći s Bornom i Margo mnogo stvari se promijenilo iako ja toga nisam bila odmah svjesna. Poslije toga spavala sam s još mnogo žena, ali i muškaraca. Nekad mi je bilo super, nekada i nije, ali to je sve normalno. Da mi je tada netko rekao da ću uživati u seksu sa ženama, rekla bih mu da je lud, ali sada to nije tako. Podjednako me privlače žene i muškarci i nastojim što više uživati i s jednima i drugima.

JEDVA TE ČEKAM VIDJETI!

Margo mi je užasno nedostajala iako, moram priznati, manje nego kad je tek otišla. Stalno smo se čule na telefon. Rekla ‘je kako joj je super u Parizu, kako je našla divnog dečka s kojim sada živi i kako planira uskoro doći u Hrvatsku, preko ljeta. Jedva sam čekala da dođe.

– Jedva te čekam vidjeti! – rekla je. Nego, jesi li možda vidjela Bornu?

– Bornu? Kako si se njega sad sjetila? – upitala sam začuđeno.

– Tek tako. I?

– Ne, nisam ga vidjela. Čula sam da je dobio posao u nekoj aviokompaniji i da mu dobro ide. Koliko znam, nije se ženio. Ali to sam samo čula, ne pamtim kada sam ga zadnji put vidjela.

– Tko zna, možda je još uvijek onako zgodan! – čeznutljivo je rekla.

– Možda. Ma, sigurno je – odgovorila sam.

– Znaš Leonarda, ona noć kad smo svi troje vodili ljubav mi je bila jedna od najljepših u životu.

Ostala sam šokirana. Nikad poslije nisam o tome s njom razgovarala i ona sada to spominje.

– Zašto to govoriš? – upitala sam je.

– Zato što često o tome mislim.

– Dobro, ali ti sada imaš drugog dečka.

– Pa imam, ali smijem valjda misliti o čemu hoću.

– Naravno da smiješ. I meni je bilo lijepo – rekla sam tiho.

– Da? Nikada mi to nisi rekla. Zašto? – upitala je iznenađeno.

– Pa tada mi to nije bilo jasno, ali sada je. Jesi li posije toga ikada više spavala sa ženom?

– Jesam, mnogo puta – priznala sam joj.

Znala sam da me ona neće krivo shvatiti niti mi suditi zbog ičega. Znala sam da mogu vjerovati svojoj Margo.

Nakon razgovora s njom morala sam malo izaći u park i prošetati na čistom zraku. Već je lagano padao mrak, a nebo je bilo prekrasne boje. Miješale su se crvena, ljubičasta i plava, a stabla su bila rascvjetana pa se zrakom širio vrlo ugodan miris. Ušla sam još dublje u park, kad sam najednom začula kako me netko zove. Okrenula sam se, kad ono Borna!

– Leonarda, što ti radiš ovdje? – rekao je uzbuđeno.

– Šetam. Otkud ti?

– Evo, malo se rekreiram. Pa gdje si ti sve ove godine? – upitao me.

– Evo me tu. Na istom mjestu. A ti?

– Ja sam isto tu. Radim u jednoj aviokompaniji i moram reći da mi je za sada dobro. Trenutno mi je sestrična tu. Traži neki posao pa je privremeno kod mene. Vidim da si ti još ljepša nego prije pa se nadam da nemaš dečka – rekao je i iskreno se nasmijao.

– Na tvoju sreću, nemam. Kako to da ti nemaš ženu ili djevojku? – znatiželjno sam upitala.

– Ma, uvijek sam bio s krivim osobama, što da ti kažem.

– Sigurno ćeš već naći onu pravu, tebi barem nije teško zavesti djevojku.

– Pa nije više ni onako lako kao prije – nasmijao se. – Gdje radiš?

– U jednoj agenciji. Dobro mi je. Imam posao, ne smijem se žaliti.

I tako smo se Borna i ja raspričali. Prisjetili smo se nekih stvari iz prošlosti, nekih zabava, nekih ljudi. I dalje je bio vrlo zgodan, ali ja sam nastojala da on ne primijeti tu vrstu mojih pogleda koje sam mu stalno upućivala. Nije trebalo da se dogovorimo za ponovni susret. Rekao je da dođem do njega i da će on pripremiti večeru. Nisam ga mogla zamisliti kako kuha. ali odlučila sam mu dati priliku. Nije uopće potrebno spominjati da sam dala sve od sebe kako bih izgledala što bolje. Ne volim se hvaliti, ali bila sam vrlo izazovna. Pozvonila sam na njegova vrata i još jednom se nakašljala. Međutim, kad su se ona otvorila, skoro sam pala u nesvijest. Na vratima je stajala najljepša žena koju sam ikada vidjela. Imala je lijepo lice, oči velike poput oraha, dugu tamnu kosu i predivno tijelo.

– Ti si sigurno Leonarda? – upitala je nježnim glasom.

– Jesam. A ti si sigurno Bornina sestrična?

– Tako je. Ja sam Vesna, drago mi je – rekla je i pružila mi ruku. – Hoćeš li ući ili…

– Hoću, hvala – zbunila me. – Ja sam Leonarda, kao što si već i sama rekla.

– Hej, ljepotice, došla si! – rekao je Borna kad me ugledao. Jeste se upoznale?

– Jesmo! Prekrasna ti je sestrična.

– Jest, slatkica je, imaš pravo. Voliš koktel od lubenice? – rekao je pruživši mi hladni napitak.

– Naravno. Baš će mi pasati po ovoj vrućini – odgovorila sam i otpila gutljaj.

– Evo, sad ćemo večerati. Nadam se da će se svidjeti i tebi i Vesni. Znaš, s vremenom sam naučio kuhati – pohvalio se.

– Vidim. Sad ću ti tek reći koliko si dobro naučio kuhati – nasmijala sam se. – Ma, sigurno je jestivo.

Opet se pojavila Vesna. Nisam mogla skinuti oči s nje, a ona kao da je to primijetila i kao da me namjerno izazivala. Stalno me pogledavala i u tijeku večere mi je nekoliko puta dodirnula ruku. To je. kao, bilo onako usput, ali meni se činilo da tu ima još nečega. Sigurna sam kako je Borna bio uvjeren da ćemo nas dvoje tu večer završiti zajedno u krevetu, ali pored nje on mi nije ni padao na pamet. Nakon večere sjeli smo na terasu. Zrak je bio ugodan, pogled divan i zaista smo uživali. Tada je Borna otišao u podrum po bocu vina. Ostale smo same Vesna i ja. Ona je ležala na ležaljci. Odjednom se počela lagano dodirivati po grudima, a mene je toliko oštro gledala da sam se smrznuta. Stvarno je bita jako privlačna, jedva sam joj odolijevala. No, začuvši Bornine korake prestala je s tom igricom. Obje smo se pravile kao da se ništa nije dogodilo i nastavile priču s Bornom.

– Evo, našao sam jedno fino francusko vino! – uzviknuo je Borna.

– Fino, fino! – rekla je Vesna.

– Htio sam te pitati što je s Margo? – zapita on.

– Ona je u Francuskoj već nekoliko godina. Vidiš, baš je čudno što pitaš za nju jer me ona pitala za tebe prije nekoliko dana i rekla sam joj da nemam pojma. Ali, evo, sada valjda znam malo bolje – pričala sam ja.

– I kako joj je tamo? Je li se udala?

– Nije. Ima nekog dečka. Valjda joj je dobro. Sad će uskoro doći pa ćemo sve bolje znati.

– A imaš li ti dečka? – odjednom me upita Vesna.

– Nemam. Zašto pitaš? – bila sam znatiželjna.

– Tek onako – rekla je pogledavši u pod pa se ugrizla za usnicu.

– A ti? Mislim, sad i mene zanima kad već o tome pričamo.

– Ma ne, ne znam ti ja s dečkima – odgovori Vesna.

U taj čas pozvonio je netko na vratima. Borna je otišao dolje. Bio je to njegov kolega s posta. Nešto su tamo pričali, a moglo se čuti kako Borna podiže glas. Nakon nekoliko minuta vratio se sav ljutit.

– Ja se ispričavam, moje dame, ali moram ići. Valjda ću se brzo vratiti. Trebaju me.

– A gdje ćeš sad? – upita Vesna.

– Netko je provalio u poslovnicu, a budući da je šef na putu, ja i Mihael moramo riješiti stvar s policijom. K vragu! Možete misliti kako mi se sad s njima razgovara nakon ovako lijepe večeri.

– Hajde, bit ćeš sigurno brzo gotov – reče Vesna s podsmijehom.

– Nadam se. A ti, Leonarda, molim te, nemoj otići. Pokušat ću doći što prije. Svakako ću još nazvati. Vesna, budi dobra prema Leonardi – reče i ode.

– Naravno da ću biti dobra – rekla je to iako je on već izašao pa me pogledala sjajnim očima. – Hoćeš još malo vina?

– Rado – pratila sam je pogledom. Prišla mi je kako bi mi natočila vina u čašu. Međutim, imala sam osjećaj da je to pitala samo kako bi našla neki način da mi priđe. Tako je i bilo. Čim mi se približila stavila je svoje ruke na moje noge, a potom ih zavukla ispod moje suknje. Uhvatila je moje gaćice te mi ih počela skidati niz noge. Ja sam je gledala u oči i nisam rekla ni riječ. Potom se digla i skinula se. Lagana haljina samo je kliznula s nje. Stvarno je imala božanstveno tijelo. Vidjela sam mnogo golih žena, ali ovakvo tijelo još nikada.

– Prekrasna si – uzdahnula sam, a ona nije ništa rekla.

Zatim je sjela na mene i počela me ljubiti. Nikada još nisam bila ovako uzbuđena. Valjda ipak ima nešto u tome da žena najbolje zna kako treba zadovoljiti drugu ženu. Ona je to zaista znala. Svaki pokret koji je napravila bio je na pravom mjestu i s pravom mjerom. Obje smo uzdisale od strasti koja se među nama javila. Vodile smo ljubav sigurno dva sata, ako ne i više. Kad je Borna došao bilo je već jako kasno i ja sam se spremala za polazak.

– Razbili su veliki prozor, uništili kameru i uzeli nešto novca iz blagajne – prepričavao je kad se vratio.

– Radi li se o puno novaca? – pitala je Vesna.

– Ne, preko noći novci ne ostaju u blagajni, na svu sreću. Bilo je nešto sitno, ali s tim se nisu usrećili!

– Ja sada stvarno moram ići – prekinula sam ga.

– Ostani ovdje spavati – molio me.

– Ne mogu, Borna. Stvarno moram ići – opravdavala sam se. – Javi se ovih dana pa možemo otići na kavu, a doći će i Margo pa se možemo svi zajedno naći.

– Sigurno nećeš ostati – molio me pogledom. – Neće ti biti žao, vjeruj mi.

– Znam da neće, ali ipak…

– Žene ne vole da ih muškarci na nešto sile – prekinula me Vesna.

– Doći će ona opet kod nas, vjeruj mi Borna – rekla je to nekako zločesto, ali sviđala mi se takva vrsta zloće.

– Ljudi, hvala vam puno, bilo mi je jako ugodno, ali moram sada… – rekla sam i otišla.

Cijelim putem do kuće mislila sam na nju. Išla sam na večeru kako bih se družila s Bornom, a na kraju sam se odlično družila s Vesnom. Čovjek stvarno nikada ne zna što ga čeka iz ugla. Ovo iskustvo sam morala s nekim podijeliti jer bih bila pukla da sam sada to zadržala za sebe. Znala sam kome se mogu povjeriti bez da me krivo shvati – Alenu Jedva sam čekala sutrašnji dan da mogu sve detalje ispričati. Alen nije pokazivao ljubomoru kad bih mu pričala o svojim partnerima i partnericama. Upravo je u tome bio razlog zašto je on doista bio najbolji prijatelj. Nikada me nije krivio zbog mog ponašanja i odabira ljubavnika. Shvaćao je moju potrebu za muškarcima, kao i za ženama, i nije u tome vidio ništa loše, baš kao ni ja.

– Tako je lijepa, Alene! Da si je samo mogao vidjeti – pričala sam mu dok smo sjedili na jutarnjoj kavi.

– Vjerujem ti. Jedino mi nije drago što niste baš ništa ili skoro ništa međusobno pričale – ponovio je to već nekoliko puta.

– S takvom ženom svaka riječ je suvišna – govorila sam mu – to sigurno neću više doživjeti.

– A što je bilo s Bornom? – znatiželjno je pitao.

– Ništa. Rekla sam ti, on je morao iznenada otići.

– Koja si ti… – zezao me Alen.

– Nisam ja ništa kriva! Ona je prva počela! Iskoristila je priliku čim je Borna otišao! Vražica mala!

– Što ćeš s Bornom? Hoćeš li biti s njim?

– Ne znam, to ćemo još vidjeti. Mislim, privlačan mi jest ali ne mogu sada još ništa reći. Još sam pod dojmom Vesne – rekla sam veselo. Nekoliko dana namjerno nisam htjela odgovarati na Bornine pozive. To bi mi u ovakvoj situaciji stvarno bilo previše. Nisam ni sama znala što bih mu rekla pa sam mislila kako je najbolje da se pravim luda. Kasnije kad smo se čuli rekla sam mu da sam bila par dana na službenom putu. On je inzistirao da se opet nađemo i ja sam popustila. Bilo mi je glupo nešto pitati za Vesnu jer nisam htjela ispasti neka baba koja sve ispituje i koja sve mora znati. Na žalost, Vesnu nisam više nikada vidjela, ali je ostala jedna predivna uspomena u mome životu. Borna mi je kasnije je rekao kako je na kraju otišla živjeti u Ameriku jer su joj njegovi roditelji tamo našli neki posao.

Borna i ja smo se još uvijek viđamo i postali smo vrlo intimni. Nikada mu nisam rekla da sam imala onako krasno iskustvo s njegovom sestričnom. Znam da bi možda to i razumio, ali uvijek mi je bilo glupo o tome s njim pričati zato jer se ipak radi o članu njegove obitelji. Sada smo već neko vrijeme zajedno i moram reći da nam je lijepo. Upoznala sam ga s Alenom i kad je on rekao kako je Borna simpatičan, odmah mi je bilo lakše. Osjećam uvijek potrebu tražiti Alenovo mišljenje, lako sam sada s muškarcem, ne mora značiti da je Vesna bila zadnja žena u mom životu. Da mi se onakvo nešto opet dogodi ne bih požalila ni jedne sekunde. Mislim da čovjek mora istražiti sebe kako bi mogao dobro upoznati druge. Seksualnost je samo jedan od načina pomoću kojih se osoba upoznaje. Ja sam u svom slučaju otkrila cijeli jedan novi svijet i nikada ne bih to htjela promijeniti. Mislim da sam bogatija od onih koji to nisu nikada isprobali i znam da u tome nema ništa loše.

Vaši komentari