Vidoviti Radomir

Spajam rastavljene preko fotografija, isceljujem od negativne enrgije, pomažem kod psihičkih problema, neplodnosti, posla i zdravlja. Ma gde god se nalazili osetićete moju energiju.
Pozivi iz Srbije: 🇷🇸
065 3651 913 ili 064 3161 083
Pozivi iz inostranstva:
+381 65 3651 913 ili +381 64 3161 083 Viber / WhatsUp
Jednim pozivom promeni svoju sudbinu i privuci sreću u svoj život!
www.vidovnjak-kartenleger.com

Podmetnuo mi je u krevet drugoga

Moj sin je danas dvadesetogodišnji mladić. Dobar je, požrtvovan, pažljiv, kulturan, pametan i vrijedan. Ponosna sam na njega i dok ga promatram, znam da nisam pogriješila. Moj životni put bio je posut oštrim trnjem i često sam imala duboke rane. Još uvijek nosim ožiljke, neke su rane otvorene i još uvijek peku, ali sam kroz vrijeme koje je prolazilo ponešto i naučila. Danas se dičim hrabrošću, no nije oduvijek bilo tako. Kad godinama skrivaš kukavičluk u srcu, naprosto osjećaš kako te nagriza crv tuge i dođe trenutak kad shvatiš da više ne želiš živjeti po starim pravilima. Nepoznato te mami, draži svojim mogućnostima, glasno ti pokazuje novi smjer, a tebi kao da se tek rađaju krila i nose te u slobodu, u novi život.

Imala sam svega šesnaest godina kad sam prvi puta ugledala Ivana. Tamnokos, visok i naočit mladić glasno se smijao i razdragano nešto objašnjavao svom suputniku. Nikada nisam vidjela tako lijepog muškarca. Odmah sam osjetila neki neobičan titraj u srcu, a pogled kao da mi se prikovao za njegovu pojavu. Nije me primjetio, ali sudbina se u budućnosti na neobičan način poigrala s nama i pobrinula za nas. Idućih dana često smo se slučajno susretali na najneobičnijim mjestima, a moje su oči bile neposlušne i uvijek bi potajno bježale k njemu…

Bili su prijatelji ali bez bliskosti

Moji su roditelji oduvijek imali strogi pogled na život i svijet. U našoj se kući nikada nije pričalo o seksualnosti, strasti, niti o ljubavi između dvoje ljudi. Često sam imala dojam da roditelji još uvijek pretpostavljaju kako vjerujem da rode donose djecu na svijet. Mama i tata su se međusobno ponašali kao dvoje izvrsnih prijatelja, ali ja ih nikada nisam vidjela u trenucima bliskosti. Ne tvrdim da je nije bilo, ali naprosto me nisu naučili kako iskazati svoje osjećaje, htijenja i želje. Ja sam bila jedino dijete u obitelji. Dobili su me u kasnijoj životnoj dobi i uvijek su se trudili pružiti mi najviše što mogu. Ne mogu reći da sam živjela u izobilju, ali mi ništa nije ni nedostajalo. Bili su karakterni, držali do visokih moralnih normi, aii nekako s njima nikada nisam osjetila pravu ljubav i toplinu doma. Uvijek mi se činilo kao da sam u vojsci i samo sam se trudila što bolje ispuniti zahtjeve svojih nadređenih. Još od kada sam bila malena, sanjala sam o srdačnom, vrelom obiteljskom ognjištu i čarobnom princu koji će me oteti iz hladne kuće, povesti u svoj dvorac, obasuti pažnjom i beskrajno voljeti do kraja života.

Nakon što smo mama i ja nekoliko dana za redom susrele Ivana na putu do crkve, mama je primjetila moj izraz lica. Najprije me ljutito ošinula pogledom, nervozno odmahnula glavom i uvukla u crkvu.

Netremice me promatrala, a iz očiju joj je sijevao neopisiv bijes.

– Ovdje će nestati tvoje zle misli. Ne gledaj onamo. On je zabranjeno voće – opomenula me.

– Ne razumijem što time želiš reći – hinila sam, ali bila je starija, iskusnija i nije se dala zavarati.

Po povratku iz crkve posjela me na stolac, pozvala oca, a potom nam se i sama pridružila za stolom.

– Tvoja kći ispod oka gleda sina iz ugledne obitelji. Objasni joj kako stoje stvari – rekla je značajno ocu.

– Bogataši se ne druže s nama sirotinjom – otac se odmah nadovezao na njezine riječi.

– Ništa nisam učinila. Zašto me napadate bez razloga? Nisam nizašto kriva – pravdala sam se, ali oni su očito odmah prepoznali moju zaljubljenost i odsutne poglede.

Ludjela sam od ljubavi prema njemu

Prijetili su mi, objašnjavali svoje viđenje muško-ženskog druženja i ljutili se, ali njihova me reakcija uopće nije uzbuđivala. Ludi osjećaj obuzeo mi je misli i srce i ja sam mu se u potpunosti prepustila. Išla sam u drugi razred gimnazije i unatoč tome što sam bila izvrsna učenica, knjiga me odjednom prestala zanimati. Bilo mi je dosta čitanja bajki i pustih snova. Željela sam ih živjeti i doživjeti, biti glavni lik i napokon osjetiti dodir, prvi zagrljaj, poljubac i romantične riječi.

U trenutku kada me Ivan tek primjetio, ja sam već ludila od ljubavi prema njemu. On je poznavao moju prijateljicu i nakon što me predstavila, osjećala sam silno uzbuđenje. Ivan je bio kulturan i ljubazan, ali dugo vremena nije pokazivao nikakav interes za mene. Potajno sam ga gledala s divljenjem, sanjala o njegovim rukama, a onda me sasvim neočekivano pozvao na ples. Roditelji su poludjeli i zabranili mi izlazak. Njihova zabrana nije me posebno povrijedila, te sam prekršila naredbu. Sačekala sam dok pođu na spavanje, a potom pobjegla kroz prozor. Željela sam biti uz voljenog čovjeka, slušati njegove riječi i ugodan glas, plesati s njim i uživati u njegovim očima. Na ples sam stigla znatno kasnije od ostalih, a kada me Ivan ugledao s ogrebotinom na licu, zabrinuo se i ponudio mi svoju pomoć.

– Mirjana, kako to izgledaš? Što ti se dogodilo? – pitao je i nježno me primio za ruku. Od topline njegovog dodira zaigralo je cijelo moje biće. Sve u meni se pokrenulo.

– Ne bi mi vjerovao – stidljivo sam rekla, spustila pogled i čvrsto stisnula njegovu ruku. Bilo je to prvi puta da me muškarac dotaknuo i stidjela sam se priznati da mi se sviđa taj osjećaj.

– Vjerovat ću ti. Zar te netko putem napao? Boli li te? Lice ti je jako izgrebeno – rekao je.

– Roditelji me nisu pustili na ples, pa sam pobjegla kroz prozor. Pri tome sam zapela na negostoljubivu granu i ona me okrznula – priznala sam i dalje se ne usuđujući pogledati ga.

Uživali smo u dobroj glazbi i plesu

Osjećala sam njegov pogled na sebi i toplinu koja me obuzela, a potom začula zvonki smijeh. – Ti to ozbiljno? Bježala si kroz prozor? – upitao me ne prestajući se smijati, a meni je bilo još neugodnije, te sam samo postiđeno kimnula glavom. Što li će sada misliti o meni, zasigurno će pretpostaviti da smo ludi i roditelji i ja i pobjeći glavom bez obzira što dalje, zvonilo je u cijelom biću. Možda bi bilo pametnije da sam prešutjela istinu, mislila sam razočarano.

– Zar si toliko željela biti na ovom plesu? – nastavio je s pitanjima, a ja sam postajala sve zbunjenija. Sve čvršće sam stiskala njegovu ruku, a u jednom trenutku me povukao prema vratima i izveo u vrt. Stajali smo pod srebrnim zvijezdama gledajući jedno drugo u ravno oči.

– Primjetio sam tvoje poglede i ne znam kako da ih protumačim. Sviđam ti se? – pitao me.

– Da, sviđaš mi se već dugo vremena – jedva sam promucala, ali nisam mu željela lagati.

– Ti si lijepa djevojka. Želiš li hodati sa mnom? – upitao me, a meni se činilo kao da me dobra vila dotaknula čarobnim štapićem i ispunila sve moje snove. Toliko sam sanjala te njegove riječi i napokon ih i dočekala. U jednom trenutku sjetila sam se svojih roditelja, ali oni su u sada bili potpuno nevažni. Ljubav me ispunjavala i željela sam biti uz Ivana. Ruka mi je podrhtavala u njegovoj, preznojavala se, a oči nisam mogla skinuti s njegovoga predivnog, anđeoskog lica.

– Želim biti tvoja djevojka – promucala sam, a potom me Ivan poveo natrag u dvoranu za ples.

Uživali smo u dobroj glazbi, ali i u plesu. Ivan je bio izvrstan plesač i vješto se kretao plesnim podijem. Kako se bližila ponoć, postajala sam sve nemirnija i rekla mu da moram krenuti kući. Bilo mu je žao što već odlazim, ali se ponio poput pravog kavalira. Otpratio me do kućnih vrata, dogovorili smo novi susret, poljubio me u čelo i otišao. Još i danas pamtim koliko sam tada bila sretna. Idućih dana i mjeseci smo se učestalo družili, a naša veza postala je glavna tema mnogih razgovora. Moji roditelji su se ljutili, prijetili mi, kažnjavali me, ali ja sam uvijek pronalazila načina kako bih vidjela svoju ljubav.

Šetali bi i držali se za ruke, plesali ili razgovarali, a unatoč mojoj neopisivoj želji, Ivan me nikada nije pokušao poljubiti. To me je čudilo, ali sam ga na neki način zbog toga još više cijenila.

Vijest o vjenčanju uzdrmala ih je sve

Vjerovala sam da me poštuje i da ni pod koju cijenu ne želi ugroziti moj dobar glas. Unatoč željama za bliskošću, pomirila sam se s time da mi bude blizu i da mi to bude dovoljno. Dvije smo godine hodali, a nakon što sam završila gimnaziju Ivan me zaprosio. Malo me iznenadio, jer je on još uvijek bio student, ali nisam mu mogla dati negativan odgovor kad sam ga željela svim svojim bićem. U glavi i srcu osjećala sam da smo stvoreni jedno za drugo i nitko me u tome nije mogao razuvjeriti. Prijateljice su mi zavidjele, a moje je srce divlje kucalo od ljubavi. Željela sam da što prije započnemo zajednički život, da se budim pored njega i napokon osjetim slasti tjelesnog užitka. Sve moje prijateljice pričale su o svojim iskustvima, a kako sam ja najduže od svih bila u vezi, pretpostavile su da znam o čemu govore. Ja sam se samo smješkala i šutjela. Zavidjela sam im na nježnostima i bliskostima s njihovim partnerima, ali sam sebe istovremeno tješila kako se tako mogu ponašati samo razuzdani mladići koji ne vode brigu o djevojčinu dobru glasu. Pravdala sam Ivana i kovala ga u zvijezde, s nestrpljenjem očekivala naš trenutak fizičkog sjedinjenja i bračne idile o kojoj sam neprekidno sanjala.

Vijest o skorom braku uzdrmala je i moje i njegove roditelje. Moji su bili sigurni da se trebam vezati uz mladića iz svoje “klase”, kako su to običavali govoriti, a njegovi su svoje negodovanje pravdali time što je još student i živio na njihov račun.

– Kako ćete živjeti? – pitao me oholo njegov otac, a ja sam odgovorila da čekam vijesti o skorom zaposlenju. Srećom, vijesti su bile pozitivne i samo dva mjeseca nakon što sam završila školu, dobila sam zaposlenje u obližnjoj školi. Bila sam presretna, tim više što sam njegovim roditeljima obećala uzdržavati njihovog sina dok ne završi studij i pronađe posao.

– Mirjana, jesi li ti potpuno luda? Uzdržavat ćeš bogataškog sina, a kad završi studij, odbacit će te poput iznošene košulje. Ako se toliko volite, pričekajte još neko vrijeme. Jesi li trudna kad se želiš udati tako iznenada? – mama je ponovno bila oštra.

– Nisam trudna. Osamnaest mi je godina i želim se udati. Volim ga i to je sve – bila sam odrješita.

– Gdje ćete živjeti? Hoće li tvoja plaća biti dovoljna za luksuzan život na kakav je navikao? – nisu posustajali. – Hoćeš li od učiteljske plaće moći plaćati sve njegove prohtjeve? – siktala je majka poput zmije otrovnice.

– Živjet ćemo kako budemo mogli. Ivan me voli i za dva tjedna postat ćemo supružnici – rekla sam samouvjereno.

– Zašto i ti ne bi upisala studij? Mi nismo bogati, ali ćemo ti to priuštiti – predlagala je.

– Mama, za sada sa gimnazijom mogu biti učiteljica i to mi je dovoljno. Ako se promijene vremena, možda ću se i ja s njima promijeniti. Za učenje nikada nije kasno, ali sada želim biti supruga i želim se buditi kraj Ivana. Trebam ga da bih mogla normalno funkcionirati.

– Čuješ li ti sebe što pričaš? Zar te začarao? Nitko tebi ne treba da bi funkcionirala. Moraš biti zadovoljna sama sa sobom da bi bila sretna. Ako si bez njega nitko, onda ni ne vrijediš ništa.

– Mama, dosta mi je tvojih uvreda. Prošla su vremena u kojima vi još uvijek živite. Što ti uopće znaš o ljubavi? Nikada nisam vidjela da si poljubila tatu. Zar je to ljubav? – po prvi puta sam eksplodirala, umorna od njezinih i očevih priča i njihovih staromodnih shvaćanja.

– Spavala si s njim i zato se želiš udati? ‘Pokvarena si roba’ i bojiš se da se do kraja ne pokvariš? Bojiš se da će svima ispričati koliko si razvratna i nekulturna? – poludjela je i ona.

Bijes me obuzeo u potpunosti. Željela sam potvrditi njezine riječi, ali nisam mogla.

– Ne, nisam spavala s Ivanom. Nikada se nismo ni poljubili poput muškaraca i žene. Ljubi me samo u obraze, čelo, u ruku. Oduvijek me je poštivao i mislio na moj dobar glas – zaurlala sam.

Mama je ušutjela i gledala me širom otvorenih očiju. I njoj je očito bilo besmisleno i nevjerojatno sve što je upravo čula. Prekrižila je ruke i nastavila me promatrati.

– Drago mi je ako je tako, iako mi to zvuči nevjerojatno – odvratila je, a potom me ostavila na miru. Dani do sudbonosne subote brzo su mi proletjeli. Ivan i ja smo imali vjenčanje u maloj crkvici i matičnom uredu, a njegovi roditelji u svojoj su nam kući priredili slavlje, unatoč tome što nas nisu podržavali. Nekoliko dana ranije Ivan je od djeda na poklon dobio njegovu kuću i mi smo je žurno uredili za naš novi život. Svaki dio mog bića prštao je od sreće.

Bio mi je prvi i jedim dečko

Jedva sam dočekala da završi slavlje, odemo u našu kuću i napokon provedemo prvu zajedničku čarobnu noć.

– Napokon sami! – uskliknula sam čim smo ušli u kuću. Ivan je krenuo u dnevnu sobu, a ja sam ga slijedila. Očekivala sam romantičnu noć i polako me obuzimalo uzbuđenje.

– Hoćeš li ti prva u kupaonicu ili ja? – upitao me suprug, a ruke su mi zadrhtale. Sjetila sam se bijelog, čipkastog rublja koje sam kupila za prvu bračnu noć i predložila da on pođe prvi. Uzeo je potrebne stvari i otišao na kupanje, a kad je izišao, ja sam požurila kako bih se dotjerala. Počešljala sam kosu, odjenula čipku, popravila šminku, a potom pošla u spavaću sobu. Sjetila sam se riječi mojih prijateljica, ali sada sam i ja bila na pragu da ih osjetim. Obuzeo me slatki osjećaj iščekivanja, a onda sam napokon hrabro otvorila vrata naše sobe. Ivan je već bio u krevetu, a kad me ugledao polunagu, samo se osmjehnuo i pozvao me k sebi.

– Dođi, uvuci se pored mene – rekao je tako mekim glasom i ja sam ga žurno poslušala. Smjestila sam se pored njega, uhvatila ga za ruku i očekivala da preuzme inicijativu.

Ivan me pomilovao po licu, veselo mi namignuo i na čelo mi utisnuo vreli poljubac.

– Pričekaj još samo malo, nešto sam zaboravio. Izići ću, ugasiti svjetlo, a potom ću upoznati draži svoje žene. Želim biti s tobom i želim da imamo dijete. Nadam se da će nam se posrećiti već prve noći. Ti ćeš biti prekrasna mama. Pretpostavljam da nikada nisi bila s nekime?

– Ivane, kako ti to može pasti na pamet? Ti si bio moj prvi dečko. Uvijek sam izlazila samo s tobom i nikada ne bih mogla poželjeti drugog muškarca. Ti si sve ono, što sam željela i sanjala. Ti si moj princ i moram ti priznati da mi nije bilo lako svih ovih godina. Znam da me nisi dodirivao, ni ljubio jer si mislio na moju čast i poštenje, ali i ja napokon želim osjetiti vrele dodire i tvoje usne. Toliko sam puta sanjala ovu noć, tvoje poljupce i milovanja. Sve su kolegice pričale o svojim iskustvima, a ja sam toliko sanjala o tome. Želim te više od svega na svijetu i spremna sam učiniti sve da te usrećim. Ovo rublje kupila sam samo za tebe. Želim ti se svidjeti i želim da uvijek i u svemu budeš zadovoljan sa mnom. Ja nemam iskustva, ali ću se truditi da budeš zadovoljan i molim te da mi i ti u tome pomogneš – iskreno sam priznala.

Ivan se osmjehnuo, ustao iz kreveta, ugasio svjetlo i stao kraj otvorenih vrata tako da sam mu mogla vidjeti samo siluetu u mraku. Značajno se nakašljao i ponovno oglasio.

– Draga, ne brini se. Sve će biti u redu. Ja znam da ti pripadaš samo meni. Vratit ću se za nekoliko trenutaka, a potom se samo prepusti. Nemoj govoriti, niti me ispitivati. Uskoro ćeš upoznati sve ono o čemu si slušala od svojih prijateljica. Ja znam što radim i polako ću te uvesti u jedan novi svijet. Samo se prepusti mojim rukama, mome tijelu i uživaj.

Srce mi je kucalo kao ludo dok sam slušala njegove riječi. Sve se činilo savršeno da bi bilo istinito. Izišao je kratko, a kad se vratio u krevet, osjetila sam neki nepoznati miris.

– Imaš novi parfem – promucala sam puna uzbuđenja, ali on nije odgovorio. Navukao je prekrivač preko sebe, a potom me snažno privukao k sebi. Svoje usne nježno je prislonio na moje, a ja sam mu se poslušno predala. Slijedila sam njegove pokrete, milovanja, nastojala činiti ono, na što bi me sam uputio. Sve se odvijalo polako i nježno, ali istovremeno strasno i žestoko. Naprosto nisam mogla pojmiti Ivana kojeg sam poznavala i ovo izuzetno vješto ljubavno umijeće koje je pokazivao.

Tko si ti? Kako si ovamo ušao?

Jednu kratku sekundu u meni se pojavio glas upozorenja, ali što me je više milovao, odbacila sam svaku sumnju i prepustila se užitku naših tijela. Ljubavna igra trajala je kraće nego sam si to zamišljala, ali sam bila zadovoljna i dok je on umorno ležao, ja sam bila puna utisaka koje sam s njim željela podijeliti. Uostalom, bilo mi je potpuno normalno da možemo razgovarati o onome što smo upravo činili i iznijeti svoja razmišljanja. Žurno sam se izvukla iz njegovog zagrljaja, pohitala k prekidaču i upalila svijetlo. S oduševljenjem sam se okrenula i pogledala u krevet s kojeg sam ustala, a potom se gotovo srušila. Ruke i noge drhtale su mi kao tanke grančice bora na ledenoj buri. – Što je ovo? Što to treba značiti? Kakav je ovo način? Što se događa? Može li mi netko objasniti? – promucala sam zbunjeno iz sveg glasa, a u meni se opet javio crvić upozorenja. Na krevetu ispred mene nag je ležao nepoznati muškarac i promatrao me.

– Nisam plaćen za nikakva objašnjenja i ne mogu dati nikakav odgovor. Učinio sam što se tražilo od mene i bilo mi je lijepo – odvratio je nepoznati glas, a meni se ledila krv u žilama. Osjećala sam kako mi se vrti u glavi te sam načinila nekoliko nesigurnih koraka i rukama se prihvatila za krevet. Neznanac me i dalje netremice gledao, a potom sam shvatila da sam i sama naga, te sam posegnula za kućnim ogrtačem i nespretno ga ogrnula oko sebe.

– Tko si ti? Kako si ovamo ušao? Što radiš u mome krevetu? Silovao si me prokletniče i to prve bračne noći! Ivane! Ivane! Molim te, dođi. Gdje si? – sada sam uplašeno vikala, ali odgovora nije bilo. Ivana kao da je progutala crna zemlja i nije mu bilo ni traga. Nikome ne mogu opisati koliko se raznolikih osjećaja u tom trenutku motalo po mome biću.

– Gospođo, ne bojte se. Ne bih baš rekao da sam vas iskoristio i uzeo na silu. Imao sam osjećaj da ste mi se dragovoljno predali. Istina je da ste neiskusni, ali bilo mi je lijepo – rekao je i krenuo ustajati iz kreveta. Zbunjena, uplašena, izluđena, stajala sam poput mramornog kipa.

Neznanac se sporo odijevao, a kako se cijelo to vrijeme nisam pomaknula s mjesta, očito se sažalio na mene. Pogledao me svojim velikim očima, prišao mi i rukom mi prošao kroz kosu.

– Ne brinite, mogli ste proći i puno gore. Nadam se da nisam bio jako loš – rekao je nježno.

Morate mi reći istinu. Molim vas!

Ništa ne razumijem – mucala sam kroz suze i poželjela da se probudim iz lošeg sna. Šteta, vi ste jako lijepa žena. Vidim da ništa ne razumijete, pa ću vam pojasniti. Ivan mi je platio da spavam s vama. Napravio sam ono za što sam plaćen – začula sam njegove riječi.

– Što vi to pričate? Jeste li vi normalni? Kako se usuđujete tako blatiti mog supruga? – viknula sam i podigla obje ruke, te ga stala udarati iz sve snage. Primio me za ruke i nježno odgurnuo.

– Gospođo, vaš suprug je glavni krivac za sve ovo. Nemojte se osvećivati meni. Osobne stvari morate riješiti s njim. Ako me ikada budete zatrebali, ostavit ću vam svoju adresu – rekao je, iz jakne izvukao papirić i olovku, te napisao svoju adresu. Papirić je ostavio na krevetu, potom me pozdravio i krenuo put vrata. Nisam ga mogla pustiti da samo tako ode. Unatoč tome što sam sumnjala u njegove riječi, neki unutarnji glas govorio mi je da ga trebam poslušati i dati mu priliku da još nešto kaže. Sve mi se činilo poput košmara, ali morala sam znati o čemu se stvarno radi. Požurila sam i prepriječila mu izlazak.

– Morate mi reći istinu. Molim vas, smilujte mi se – i dalje sam plakala sva očajna.

– Rekao sam vam istinu, a ne znam zašto vaš suprug ne želi biti intiman s vama. Poznajem ga tek površno. Naime, on je jako dobar s mojim bratićem i preko njega me zamolio za ovu uslugu. U početku sam se nećkao, ali kako sam dužan bratiću, nije mi preostalo ništa drugo nego ispuniti želju vašeg supruga. Osim toga, platio mi je priličan novčani iznos – objasnio je.

Činilo mi se da je upravo nastupio smak svijeta, mog života i da više ništa nema smisla.

– Zar je to moguće? Zašto bi to učinio? – plakala sam sve glasnije, a potom me neznanac zagrlio. Kratko sam vrijeme ostala u njegovom zagrljaju. Trebala mi je utjeha, razumijevanje, netko tko bi sa mnom mogao podijeliti beskrajnu bol, a potom sam ga odgurnula.

– Ovo je najgora noćna mora. Ne mogu vjerovati da me Ivan ne želi dotaknuti i da je bio u stanju učiniti nešto ovako. Za cijelo vrijeme hodanja nije me zagrlio, poljubio kao djevojku. Kako nisam posumnjala da s njim nešto nije u redu? Kako je mogao biti tako dvoličan? Rekao mi je tako lijepe riječi prije nego je večeras izišao iz sobe i ja sam vjerovala da mi se on i vratio u krevet. Toliko sam ga željela, a on mi je vratio lažima i prijevarom. Žao mi je što ste i vi bili prisiljeni na ovaj potez – osjetila sam neku ludu potrebu da mu se ispričam. Ne znam zašto, ali iznenada sam imala osjećaj da mu mogu vjerovati. Činilo mi se kao da se poznajemo stotinu godina i da su njemu potpuno jasni svi osjećaji koji su u tom trenutku živjeli u meni.

– Žao mi je, oprosti. Nisam te želio povrijediti. Rekao je da ne ustajem, ne palim svjetlo, već da se za dva sata iskradem iz kreveta i napustim kuću, a tada će se on ponovno vratiti u krevet. Nije pretpostavio da ćeš otkriti njegov plan. Žao mi je – i on se ispričao, a ja sam ga tek tada odmjerila od glave do peta. Uostalom, već sam ionako bila spavala s njim, pa odmjeriti ga i nije predstavljalo neki veliki grijeh. Bio je naočit muškarac, ali ja sam voljela Ivana.

– Antonio, pročitala sam njegovo ime s papirića, ne znam što bih rekla – izustila sam, pružila mu ruku na pozdrav i pustila ga da slobodno ode. Pratila sam ga pogledom, a kad je nestao u tami, stisnula sam ceduljicu koju mi je dao i žurno je spremila u torbu. U glavi mi je vladala zbrka. Srce mi je bolno vrištalo, ali sam odlučila dalje igrati Ivanovu igru. Prema planu kojeg je iznio Antoniu, trebao se uskoro pojaviti. Od užasa me tresla groznica, stoga sam se presvukla u debelu pidžamu, uvukla pod topli pokrivač i uporno ga čekala.

Pojavio se u planirano vrijeme i u donjem dijelu pidžame ušao u sobu. Zaprepastio se kada je ugledao upaljeno svjetlo, ali se vrlo brzo snašao i nastavio igrati svoju paklenu igricu.

– Draga, zašto ne spavaš? Bilo nam je tako lijepo noćas. Ne mogu ti opisati koliko sam sretan. Ti si najbolja, najzavodljivija, najstrastvenija žena koju poznajem. Znao sam da sam dobro izabrao. Cijelog ću života zahvaljivati nebesima što su mi te poslala. Beskrajno sam sretan – hinio je oduševljenje i došao do kreveta, poljubio me u čelo i poželio laku noć.

– Ivane, ja nisam sretna – odgovorila sam hladno i smišljala što ću mu sve reći.

Uporno je lagao i dalje. Kakva gnjida!

Brižno je uhvatio moju ruku i nježno me pomilovao, pretvarajući se da izgara od ljubavi. Draga, ne brini. Tako to bude svima prvi puta. Svaki slijedeći put bit će sve bolji – nastavljao je on.

Pogledala sam ga s podsmijehom i nisam se mogla načuditi njegovoj dvoličnosti. Toliko sam ga voljela, živjela za njega, a on me tako bezočno varao i lagao. Za ljubav sam uvijek bila spremna učiniti baš sve, ali sam isto tako imala svoje dostojanstvo i ponos koji nisam mogla pogaziti.

– Kako bi ti znao što se noćas odigralo u ovom krevetu? – oholo sam pitala i promatrala ga.

– Kako to misliš? Zar ovo nije bila naša prva bračna noć, naša posebna noć? – lagao je i dalje.

– Dragi, ovo je bila moja prva ljubavna noć. Ako još nisi shvatio, naglasak je na “moja”.

– Umorna si, spavaj. Sutra ćemo razgovarati. Možda je sve ovo danas previše za oboje – pokušao se izvući.

– Istina, umorna sam, ali nisam glupa. Noćas sam se divno provela. Antonio je naočit muškarac i vrlo vješt ljubavnik. Nikada nisam mogla ni zamisliti da može biti ovako lijepo.

Ivan je šutio, a ja sam namjero činila velike stanke između svake rečenice i promatrala izraze njegovog lica. Zbunjen me gledao i nije se usuđivao prozboriti niti jedne riječi.

– Ti uvijek lijepo i puno pričaš, zanimljivo je kako sada nemaš što reći. Vjerujem da želiš spavati, postoji samo jedan problem: ja te ne želim u svome krevetu. Ti si platio neznancu da me zadovolji i on je izvršio tvoju zapovijed. Prvu bračnu noć na prevaru si me podao neznancu. Kakav si ti to čovjek? Zašto si mi lagao cijelo vrijeme? Zašto si se oženio sa mnom? Što želiš iz ovog braka? Zašto sam ti toliko odbojna da me ne možeš ni poljubiti? – redala sam pitanja jedno za drugim i susprezala suze i očaj koji me ponovno obuzimao. Promatrala sam ga i došlo mi je da ga ubijem. Ivan je teško udahnuo nekoliko puta, a potom ustao iz kreveta. Valjda je pretpostavio kako će mu biti lakše objasniti ono što je učinio.

– Nisam mislio da ćeš sve saznati. Draga si mi i simpatična, ali ja ne mogu biti s ženom.

– Voliš muškarce? – bilo je prvo što mi je palo na pamet, iako se prije dvadeset godina rijetko pričalo o tome. Homoseksualnost se tada spominjala tek u rijetkim filmovima i knjigama.

– Ne znam, nisam baš ni u to siguran. Družim se s bratićem muškarca kojem sam platio, ali ni s njim nisam imao spolni odnos. Za sada ne mogu biti blizak ni sa kime. Ti si mi draga, ali ne mogu si zamisliti da te dodirujem, ljubim, da vodim ljubav s tobom – tiho je govorio, a svaka njegova riječ zabadala mi se u srce. Nisam vjerovala tim njegovim glupostima, ali sam zaključila da zapravo i nije važan razlog iz kojeg je to učinio. Bilo je važno to djelo, to jest nedjelo.

Voljela sam ga cijelim bićem, ali takvu prijevaru nisam mu mogla oprostiti. Ja nisam roba koja se prodaje na tržnici, niti sam toliko ružna i odbojna da bi se nekome moralo plaćati da bude sa mnom. Sjetila sam se majčinih riječi kako trebam biti zadovoljna sama sa sobom i u tom sam trenutku stvarno i bila ponosna na samu sebe.

Ne volim te i ne želim više

Ustala sam iz kreveta, presvukla se, u kovčeg spakirala nekoliko najnužnijih odjevnih predmeta i dok je Ivan smišljao izgovore i razne gluposti, istrčala sam iz kuće koju sam trebala smatrati sretnim domom.

Roditelji su se zaprepastili kad sam te noći pozvonila na njihova vrata, a kad su čuli što se dogodilo, čak ni oni nisu imali snage nešto mi prigovoriti. Pustili su me u moju sobu i idućih dana nastavila sam živjeti kao i nekada dok sam bila djevojka. Ivan me tražio gotovo svakog dana, ali ja s njim više nisam imala što razgovarati. Tada su razvodi bili rijetkost, ali ja sam ustrajala i vrlo brzo postala razvedena žena. Uvijek mislim da sam ja osoba koja je najkraće bila u braku, ali nikada nisam požalila zbog te odluke. O glasinama i pričama koje su me tada pratile, ne želim ni pisati. Ljudi su izmišljali sve i svašta, ali ja sam bila izdržljiva i znala da optimistično moram gledati u budućnost. Kad sam dva mjeseca kasnije shvatila da sam u drugom stanju, potražila sam Antonia. Bio je pošten i kao pravi kavalir ponudio mi je brak.

– Ne volim te, niti želim napraviti još jednu veliku pogrešku u životu. Drago mi je što si pošten, ali to ne mijenja moju odluku – priznala sam mu, a pošto sam rodila, navela sam ga kao oca djeteta. Postala sam samohrana majka i suočavala se svakodnevno s mnogim životnim preprekama. Moj sin najvažniji mi je muškarac u životu. Godinama sam još patila zbog ljubavi prema Ivanu, a kada se moj sin upisao na fakultet upoznala sam zanimljivog muškarca s kojim se redovito viđam. Iskreno se nadam kako ću ovaj puta imati više sreće i kako se neće ponoviti moje gorko iskustvo iz kratkotrajnog, prvog braka. O Ivanu više ništa ne znam, ali me ni ne zanima. On je dio prošlosti i tamo sam ga zakopala. Antonio se oženio, redovito posjećuje našeg sina, a ja sam čak kuma njegovoj kćeri. Oduševljen je mojim prijateljem i baš kao i moj sin, želi mi svaku sreću i ljubav koju sam toliko dugo čekala. Iskreno, i sama se nadam da sam konačno dočekala muškarca kojeg sam sanjala još od djetinjstva.


Ukoliko smatrate da mojasudbina.net ima zanimljiv sadržaj, podržite nas:

Hvala.

Vaši komentari

Tags: