Vidoviti Radomir

Spajam rastavljene preko fotografija, isceljujem od negativne enrgije, pomažem kod psihičkih problema, neplodnosti, posla i zdravlja. Ma gde god se nalazili osetićete moju energiju.
Pozivi iz Srbije: 🇷🇸
065 3651 913 ili 064 3161 083
Pozivi iz inostranstva:
+381 65 3651 913 ili +381 64 3161 083 Viber / WhatsUp
Jednim pozivom promeni svoju sudbinu i privuci sreću u svoj život!
www.vidovnjak-kartenleger.com

Igra mačke i miša: Šikanirao me, a potom obožavao

Prvi put kad sam vidjela Nadu i Matiju imala sam čudan osjećaj. Nimalo mi se nisu svidjeli. No često zaključke donosim prebrzo i obično su pogrešni. Srž problema nalazi se u činjenici da uopće nisam željela susjede. Bila sam uzbuđena jer se naši najbolji prijatelji, prvi susjedi, sele, pa mi se vjerojatno ne bi svidio nitko tko bi došao na njihovo mjesto.

– Nada mi djeluje nekako oholo, a Matija je zaljubljen u sebe – rekla sam mužu dok je čitao novine. Nasmijao se.

– Kako znaš? Bila si s njima samo pet minuta.

– Zar nisi primijetio kako Nada nervozno vrti prste dok priča. Kao da bez toga ne može izgovoriti ni dvije riječi.

– Pa što onda? Možda je žena samo dinamična. Pomalo nalikuje Tanji – zaključio je vraćajući pogled na novine.

– Nimalo ne nalikuje Tanji! – rekla sam ljutito. – A jesi li vidio kako mi je Matija namignuo? Živcira me kad muškarci onako namiguju.

– Mislim da je samo želio biti ljubazan – Damir je napokon spustio novine – znam da si tužna jer su Tanja i Zoran odselili. Ni meni nije drago zbog toga. Ali ovi ljudi nisu tome ništa krivi i nema razloga da ih tako odbojno dočekuješ.

Stvarno sam mogla biti malo ljubaznija – pomislila sam osjetivši krivicu. Pustila sam ipak Damira da prvi upozna susjede. Promatrajući ih sa strane zaključila sam kako je Tanja ipak otišla i da bi mi Nada mogla biti dobro društvo.

Sljedeće jutro narezala sam kolač koji sam napravila posebno za ovu prigodu i otišla kod njih.

– Otvoreno je! – čula sam Matijin glas iznutra.

– Ja sam, susjeda Jasna. Donijela sam vam malo kolača.

– Odlično. Dođi ovamo i kaži mi što misliš.

SUSRET S GOLIM SUSJEDOM

Slijedila sam njegov glas do spavaće sobe. Stajao je pokraj kreveta. Na sebi je imao samo hlače, što me zbunilo. Nisam baš bila naviknula na to da sam sama u sobi s polugolim muškarcem. Zastala sam na vratima no on se samo nasmijao i pozvao me da uđem. Poslije kraćeg kolebanja, napokon sam ušla a on je uzeo nekoliko limenki s bojom.

– A sada – najteži dio posla. Da stavim boju breskve ili neku svjetliju? -Skinut ćete ove tapete?

– Da i to što prije.

Kuća je sada njihova – morala sam podsjetiti samu sebe. Mogu je i srušiti ako žele.

– Ja bih odabrala breskvu – rekla sam bez mnogo razmišljanja. -Gdje je Nada?

– Otišla je do pošte nešto obaviti, ali vratit će se za petnaestak minuta -nasmijao se i uzeo mi tacnu iz ruke.

– Ovo izgleda odlično, hajde da ih odmah probamo – prošao je u kuhinju ne osvrćući se na mene. Već mi se ogadio.

– Ja se moram vratiti kući – rekla sam. Ne morate se žuriti s vraćanjem tacne.

– Zar ti se toliko žuri, Jasna? Pustit ćeš me da jedem sam? – zavodljivo mi se nasmiješio i namignuo mi. Sjetila sam se kako sam mužu obećala da ću pokušati biti ljubazna s njima. No kad mu ispričam kako sam jela kolače s polugolim susjedom, shvatit će i on da su ovi ljudi potpuno različiti od nas.

– Dobro – rekla sam – može jedan manji komadić.

Matija i dalje nije oblačio nikakvu majicu.

– Nadam se da ti neće smetati papirnati tanjuri. Još nismo raspakirali posuđe – odmahnuo je rukom.

– Naravno da neće.

Pružio mi je komadić kolača i osmijehnuo se. Zatim je zagrizao u svoj komad i zakolutao očima kao u transu.

– Mmmm… Toliko si lijepa i još znaš napraviti tako dobre kolače! Već sada vidim da će mi ovo preseljenje dobro doći!

Osjetila sam kako mi trnci silaze niz leđa. Gledao me kao slobodnu djevojku u nekom kafiću, što nikako nisam bila.

– Hvala. Nego, kako se Nadi sviđa kuća? – željela sam ga podsjetiti na to da je oženjen.

– Sviđa joj se. Ali njoj se gotovo sve sviđa… – uzdahnuo je.

– Morala bih krenuti, Damir će se pitati gdje sam do sada – smatrala sam kako nije na odmet podsjetiti ga kako sam i ja udata.

– Hvala ti još jednom, susjedo – opet mi je namignuo – nadam se da ćemo se češće viđati!

Lagala sam da me Damir čeka. On je, naravno, bio na poslu. Odmah sam ga nazvala.

– Znam da ćeš opet reći kako pretjerujem s novim susjedima, ali jutros sam im odnijela kolače, a Matija je cijelo vrijeme šetao po stanu bez majice! – bila sam uzbuđena.

– O, zaista strašno! – odvratio mi je sarkastično. – Muškarac hoda bez majice u svojoj kući. Jesi li pozvala policiju? – smijao se.

– Mislim, nije je obukao kad sam ušla. Zar je normalno tako šetati pred strancem?

ZNALA SAM DA MI SE UDVARA

– Možda te ne smatra strancem. Vidi, Jasna, možda to nije najpristojnije ali nije jedini muškarac koji to radi. Ne obraćaj pažnju na to.

– Mislim i da mi se udvarao – nisam odustajala.

– A ja mislim da pretjeruješ. Pruži im barem šansu. Ako vidimo da su stvarno takvi, nećemo se družiti s njima i gotovo. Moram ići raditi. Volim te, vidimo se kasnije… – poslao mi je pusu i sklopio slušalicu. Odlučila sam više ne razmišljati o tome. Počela sam se spremati za posao. U parfumeriji obično nije bilo gužve ali toga dana bila je rasprodaja i počela me nervoza hvatati zbog toga. Na svoje nove susjede nisam mislila sve dok se nisam vratila s posla. Bojali su ulazna vrata i nisam ih mogla izbjeći. Stala sam s njima nekoliko minuta i pažljivo promatrala kako će me Matija gledati. Naravno, ovoga se puta ponašao pristojno jer je Nada bila pokraj njega. Kad sam ušla u kuću, Damir je već bio doma.

– Zašto me nisi pozvao unutra i spasio? – pitala sam sjedajući na stolicu u kuhinji.

– Izgledala si kao da uživaš – slegnuo je ramenima i stavio tanjur ispred mene. Duboko sam udahnula i odmah mi je bilo bolje.

– Ovo odlično miriši. A jedini razlog što sam izgledala kao da uživam je taj što znam dobro glumiti. Jutros sam samo čekala kad će mi se baciti u zagrljaj, vjeruj mi. Uopće se nisam ugodno osjećala. Ne mogu vjerovati da ćemo živjeti pokraj njih.

– Jasna, uozbilji se – rekao je Damir.

– Ozbiljna sam! Zaista mi se nabacivao!

– Umišljaš – rekao je i odmahnuo rukom.

To me stvarno razljutilo. Jedno je kad mi kaže da pretjerujem, ali drugo kad me optužuje da umišljam. Pa valjda sama najbolje znam što sam doživjela!

-Kako znaš da umišljam? Nisi ni bio tamo – odlučila sam stvar istjerati na čistac.

– A zašto bi ti se nabacivao? – nehajno je upitao.

Spustila sam vilicu u tanjur.

– Zašto? Stvarno nemam pojma. Očigledno nisam dovoljno atraktivna da bi mi se muškarci nabacivali -ustala sam i otišla u spavaću sobu.

– Jasna, vraćaj se ovamo! – viknuo je, no ja sam mu zalupila vratima pred nosom i bacila se na krevet. Zar mu je bilo toliko teško povjerovati da se sviđam drugim muškarcima?

– Dobro – čula sam poslije iz predsoblja njegov glas – uživaj u svojoj drami!

MRZILA SAM NAŠE SVAĐE

Bacila sam jastuk u vrata, a zatim plakala sve dok nisam zaspala. Sljedećeg jutra osjećala sam se kao budala. Kad sam se pogledala u zrcalo i vidjela svoje natečeno lice s ogromnim, crnim podočnjacima, shvatila sam da sam pretjerala. Sjela sam pokraj Damira i poljubila ga u obraz.

– Žao mi je – rekla sam mu dok je otvarao oči.

Uzeo me za ruku.

– I meni – zijevnuo je i povukao me pokraj sebe. Bilo je lijepo ponovno u njegovom zagrljaju. Mrzila sam naše svađe.

O susjedima više nismo pričali. Što ima veze ako su malo čudni. Mi imamo jedno drugo i to je najvažnije. No moja se briga ponovno pojavila kada su nas pozvali da za vikend dođemo do njih na roštilj. Nije mi se išlo ali Damir je prihvatio poziv i više nije bilo uzmaka. Spremala sam se puno pažljivije nego što bih to učinila u bilo kojoj drugoj prilici jer sam željela dobro izgledati. Stavila sam nakit jer sam se potajno nadala da će mi Matija ponovno prići i da će Damir konačno shvatiti kakav je.

Roštilj je bio odličan. Njihovi prijatelji bili su zabavni i mogu slobodno kazati da sam se dobro provela. Ostali smo sve do večeri. U jednom trenutku željela sam uzeti senf ali Nada ga je već bila vratila u kuhinju pa sam ušla po njega. Unutra sam naletjela na Matiju.

– Kako je? Zabavljaš li se? – pitao me.

– Da. Ćevapi su odlični. A tek pljeskavice… Božanstvene su! Hvala što ste nas pozvali.

Stavio je ruku na moje rame.

– Nema na čemu. Vi ste nam sada prijatelji.

Stajao mi je toliko blizu da sam na licu osjećala njegov dah. Pogledom sam tražila Damira. No njega nije bilo niotkud.

– Naravno – rekla sam bez razmišljanja – prijatelji – i odmaknula se u stranu. Nisam se željela previše približiti.

– Odlično. Mislim da ćemo se jako dobro slagati.

– Slušaj… – ponovno sam se odmaknula držeći bocu sa senfom ispred sebe kao štit. Otvorila sam usta, ali nisam znala što bih mu rekla. Što ako zaista pretjerujem? Odjednom sam postala nesigurna.

– Zar ti je neugodno? – stavio je ruke u džepove i nasmijao se. Odjednom je izgledao potpuno drugačije. Pravio se blesav. U tom trenutku u kuhinju je ušao Damir.

– Damire! – veselo je poviknuo. -Baš kažem tvojoj ženi kako radi najbolju francusku salatu na svijetu! Ti si sretan čovjek.

– To mi i ona govori – odgovorio je Damir smijući se.

Zahvalio je Matiji na prelijepoj večeri, uopće ne sluteći što se u kuhinji maloprije zbivalo. Da, opet me zavodio! Uzela sam muža pod ruku i povela ga ka vratima.

Kasnije u krevetu, bila sam šutljiva.

– Jesi li dobro? – pitao me.

Klimnula sam glavom. Bila sam zbunjena i nisam željela pričati s njim o tome što se događalo jer bi objašnjavanja zaista bila previše glupa.

Nije mi se sviđao Matija niti sam mu se željela svidjeti. Isto tako, nisam željela biti u svađi s novim susjedima, a najmanje sam htjela ponovni sukob s Damirom. Ipak, bila sam ljuta jer moj muž nije bio nimalo ljubomoran na Matiju. Jesam li izgubila ženstvenost – pitala sam se. Osjećala sam se užasno nesigurnom jer Damir nije mogao povjerovati da se mogu svidjeti nekome drugome. Na kraju, počela sam se pitati ne umišljam li ja zaista da mi udvara. Ali kako?

Njegov pogled u kuhinji sigurno je nešto značio, ali što? I zašto bi lagao za tu francusku salatu kad je Damir ušao. Zašto, ako nije ništa krio?

Okrenula sam se i Damiru poželjela laku noć.

– Laku noć, dušo – odgovorio je ljubeći me.

BIO JE PUN SUOSJEĆANJA

Izbacila sam Matiju iz glave naredne dane.

Naviknula sam se brzo ulaziti i izlaziti iz kuće tako da se nismo susretali. Ako bi ih i vidjela, samo bih im mahnula u prolazu, praveći se kako ne primjećujem da me zovu da svratim.

A onda je jednoga dana Matija došao u moju parfumeriju. Na vratima se pojavio upravo kad mi je završavala smjena.

– Bok, susjedo, nisam znao da ovdje radiš.

– Da, ovdje sam već tri godine – nehajno sam odgovorila.

– Jesi li zadovoljna? – nastavio je.

– Ne potpuno. Željela bih prijeći u ured, ali svaki puta kada se pojavilo neko radno mjesto, primili bi nekoga drugog.

– Ne mogu vjerovati. I slijepac bi vidio da si odlična radnica. Slušao sam maloprije tvoj razgovor s mušterijom; znala si točno što treba toj ženi i prije negoli je ona sama to znala.

Blago sam pocrvenjela. Voljela sam svoj posao i bila sam sretna što mogu ljudima pomoći kako bi odabrali ono što im najviše odgovara.

– Gledaj, upravo sam krenuo na kavu pa ako možeš sada na pauzu, bit će mi drago da skupa ogovaramo zle i pokvarene šefove.

– Smjena mi završava za pet minuta – odgovorila sam.

– Dobro, pričekat ću te.

Odgovaralo mi je društvo nekoga tko se slaže sa mnom po pitanju posla, čak i ako nije bio upoznat s cijelom situacijom. Kada bih pričala Damiru o problemima na poslu, on bi mi uvijek rekao da radim više, pa će sve ostalo doći samo od sebe. Kao da nije živio u našem vremenu, u kojem su funkcionirale jedino veze i poznanstva. Ah, što je on znao…

S Matijom sam sjela u obližnju slastičarnicu. Naručio nam je svakome po dvije kremšnite i kavu.

– Ja bih radije voćnu salatu – rekla sam.

– Ah, trebao sam znati. Ti si sportski tip i vjerojatno izbjegavaš suvišne kalorije. Vidio sam da ujutro trčiš, a ideš i na aerobik dva puta tjedno u moju teretanu.

– Stvarno? Nisam imala pojma da idemo u istu teretanu.

– Opasna si ti – nastavio je – pomalo agresivna i takmičarski raspoložena. Sigurno ostvaruješ sve što zamisliš.

SVE VIŠE SAM MAŠTALA O MATIJI

Nasmijala sam se. Svidio mi se ovaj opis jer sam samoj sebi djelovala zanimljivo i avanturistički. Nekada sam zaista i bila takva ali brak i kuća vremenom su me usporili.

– Puno ti znaš o meni – rekla sam. Pogledao me ispijajući gutljaj kave.

– Kao što rekoh, promatrao sam te. U tom trenutku shvatila sam da nisam ništa umišljala. Sviđala sam mu se.

No ovoga puta nisam promijenila temu. Pogledi su nam se sreli i srce mi je ubrzano lupalo od uzbuđenja. Neki unutrašnji glas upozoravao me da činim kobnu grešku i hodam po vrlo skliskom terenu, ali nisam se obazirala.

Što ima loše u tome što smo sjeli na kavu – razmišljala sam – i tako ću to reći Damiru kad dođem kući.

– Pa… – Matija je spustio šalicu na stol i prekrižio ruke – pričaj mi o tom zločestom šefu.

Narednih sat vremena razgovarali smo o poslu, kolegama, mušterijama i onim danima kada nam ništa ne polazi za rukom.

Smijali smo se opušteno i nisam mogla vjerovati da mi se Matija u početku nije bio svidio. Shvatila sam da je divna osoba, simpatična i pažljiva.

Nada zaista ima sreće – pomislila sam – ona se sigurno nikada ne osjeća zapostavljanom i šikaniranom od svog muža, kao ja. Pogledala sam na sat i shvatila kako je vrijeme da krenem.

– Trebala sam biti doma još prije sat vremena. Damir će se brinuti – rekla sam.

– Samo mu reci da si bila sa mnom i sve će biti u redu – odgovorio je, i znala sam da je u pravu.

Tako je i bilo. Damiru sam ispričala kako je svratio Matija i da smo otišli na kavu. Kao što sam i pretpostavljala, nije bio nimalo ljubomoran. Naravno, nije ni imao razloga biti, ali svejedno mi je to smetalo. Pitala sam se što bih ja osjećala da je kod njega na posao došla Nada i da su otišli na kavu. Sigurno mu ne bih radila neke scene, no ne bi mi bilo ni potpuno svejedno.

Matija je počeo sve češće svraćati kod nas. Shvatila sam da to već postaje pomalo opasno ali hinila sam da me nije briga.

Ako Damiru nije bilo važno, zašto bih ja brinula? Pa meni je njegovo društvo odgovaralo, baš kao i njegova pažnja.

Slušao me i podržavao, za razliku od Damira koji me odavno prestao i slušati. Vremenom smo se Matija i ja toliko zbližili, da sam počela pomišljati kako bi izgledalo kada bih se zaista prepustila strasti s njime. Damir je i dalje bio hladan kao špricer, pa su moja maštanja padala na plodno tlo. Znala sam da on samo čeka na moj znak ali bila sam u dilemi.

Kao da mi je pročitao misli, toga dana bio je otvoren.

– Ne znam mogu li se i dalje pretvarati da sam ti najbolji prijatelj, kad od tebe želim više, puno više – primijetio je.

Iako sam to željela, malo sam se uplašila njegove izravnosti.

– Mislim da više ne mogu živjeti bez tebe – nastavio je. – Za razliku od Nade, ti me potpuno razumiješ. Srce mi je počelo užasno lupati.

– I ja isto osjećam prema tebi – odgovorila sam tiho. – Jedva čekam naše susrete i ne znam…

– Gledaj – prekinuo me – Nade sljedeći vikend nema jer ide na neku svadbu.

Znam i da Damir ide na pecanje. Hoćeš li doći?

– Hoću – nisam mogla vjerovati da to izgovaram.

Pogladio me po ruci. Tijelom mi, je prostrujala bujica oduševljenja, mješavina strasti i uzbuđenja kakvu već godinama nisam osjetila. Naravno,

Damir opet nije ništa primijetio. Bio je zaokupljen provjeravanjem štapova za pecanje za predstojeći vikend. Nije ni primjećivao da sam u kući.

– Ostani kod kuće za vikend – odjednom sam mu rekla, zagrlivši ga s leđa. – Gledat ćemo filmove i uživati, samo nas dvoje.

– Daj draga, ne budali – samo me grubo odgurnuo, grohotom se nasmijavši. – Pa jedva čekam otići!

IPAK JE SVE BILA LAŽ

Bila je to kap koja je prelila čašu. Konačno, odlučila sam pažnju pronaći negdje drugdje: u Matijinom krevetu.

Damira zanimaju udice i ostala oprema za pecanje, a Matiju zanimam ja – mislila sam dok sam se užurbano približavala njegovoj kući. Ako mi muž ne može pružiti ljubav, može netko drugi!

Ušla sam bez kucanja i začula Matijin glas. Razgovarao je s nekim preko telefona i glasno se smijao. Odškrinula sam vrata od dnevne sobe i ugledala ga kako stoji pokraj prozora.

– Ne, Nada je otputovala – čula sam kako govori u slušalicu – sam. Ej, stari, nikada mi nije trebalo ovoliko da osvojim neku ribu… Ma ne, ne ta, već ona sisata s roštilja, sjećaš se?

Dolazi mi večeras napaljena do daske. Jedva čekam umočiti, stari, mala je zakon! Pričat ću ti sutra kakva je bila, ha-ha-ha…

Od srama sam pocrvenjela kao paprika. Željela sam propasti u zemlju od srama. Kako sam mogla biti tako glupa?! Od šoka su mi se skoro noge odsjekle. Teturajući, sjela sam na kauč. On se, čuvši šum, okrenuo i vidio me. Spustio je slušalicu.

– Sve si čula? – pitao me prilazeći.

– Dovoljno – suho sam odgovorila.

– Sve je bila laž: i ti i ja i naše prijateljstvo. Činio si sve samo da me odvučeš u krevet.

Slegnuo je ramenima.

– Sviđaš mi se pa sam se morao malo više potruditi. Pa što onda? Kao da ti je krivo. Može ti samo laskati što sam toliko trčao za tobom – bio je nemilosrdan.

Ustala sam sa kauča i ošamarila ga iz sve snage. Osupnut i iznenađen, primio se za obraz.

– Droljo mala… – nisam čekala da završi, već sam istrčala prema svojoj kući.

Kad sam ušla i zaključala se, odahnula sam jer nije krenuo za mnom. Glupačo, glupačo! – govorila sam sama sebi.

Zašto nisi poslušala svoj prvi instinkt koji ti je govorio da je Matija obična gnjida?! Automatski, počela sam pakirati torbu. Ni sama ne znam kako, ušla sam u automobil i krenula do Damira koji je logorovao sa svojim pecarošima na Dravi. Stigla sam nakon zalaska sunca, i dalje ne znajući što bih mu rekla. Bio je iznenađen što me vidi.

– Dušo, što se dogodilo? – pitao me zabrinutim glasom.

Uzela sam ga za ruku i povela dalje od njegovih prijatelja kako bismo mogli u miru porazgovarati.

– Nemoj me plašiti, Jasna. Reci mi što se dogodilo – ponovno me upitao kad smo malo odmaknuli.

NE ŽELIM TE IZGUBITI

Sjeli smo uz rijeku i tu sam mu sve ispričala. I to koliko sam bila ljuta na njega kad mi nije vjerovao da mi Matija udvara, i to koliko mi je Matijina pažnja laskala, i to kako sam mislila da mi je prijatelj. Osjetila sam kako je pobjesnio ali nastavila sam govoriti sve dok mu ama baš sve nisam ispričala. Na kraju sam ga zamolila da mi oprosti.

– Kasno je sada da ti oprostim. Stavila si na kocku naš brak, našu ljubav, sve… A zbog koga? Zbog obične bitange – suho je odgovorio i otišao u noć. Slomljena, legla sam na travu i zaplakala. Ujutro me probudila zora. Krenula sam prema automobilu i u njemu spazila budnog Damira. Izišao je i pružio mi ruku.

– Ne želim te izgubiti – počeo je polako – jer znam da sam i ja kriv za ovo što se dogodilo. Nisam ti vjerovao kada sam trebao. Oprosti i ti meni. Nisam želio biti ljubomorni glupan od muža, pa sam otišao u drugu krajnost, u ignoranciju. Hoćemo li početi ispočetka? Jasna, obožavam te. Presretna, bacila sam mu se oko vrata. Ostali smo zagrljeni dugo, a potom se počeo pakirati.

– Zar nećeš ostati na pecanju? – začuđeno sam ga upitala.

– Idemo kući – odgovorio je. Ima puno pametnijih načina da provedemo vikend.

Vaši komentari