I bogati plaču, zar ne?

Opet će kiša. Mrzim kišu. Valjda zato što budi u meni neka tužna sjećanja. Sjećanja na dane kada smo mi, starija djeca iz sela obuvali...

Prevarila me najbolja prijateljica

Da je moj butik svakog dana bio pun kao tada, obogatila bih se. Ali, to nisu bili kupci, nego djevojke koje su došle na razgovor...

Postala sam majka sestrinoj kćeri

Sa crnog je granja, što se optužujući podizalo u sivo prosinačko nebo, kapala vlaga. – Gospode, primi dušu… – svećenik je završavao svoj nadgrobni govor…...